Vranje

 - VI./VII. st.: pretpostavlja se da je tada osnovano naselje u Bizantskome carstvu, na važnoj prometnici
 - 1093.: prvi put se spominje - bizantska princeza povjesničarka Ana Komnena piše kako raški župan Vukan pustoši bizantski teritorij:

            „Na to se Vukan osmjeli i, kako nije preostalo nikoga da mu se suprotstavi,
             poče pljačkati susjedne gradove i zemlje. I okolicu Skopja potpuno opustoši,
             a dijelom i popali. Ali ne samo to, nego, zauzevši Polov i stigavši do Vranja,
             uništi i opustoši sve i odvuče otuda mnogo plijena pa se vrati u svoju zemlju. “

 - 1207. ulazi u sastav srpske države (Stefan Prvovjenčani ga trajno oteo Bizantu)
 - 1455.-1878.: u Otomanskom carstvu
               - važan grad na križanju cesta
               - proizvodnja željeznih predmeta (oružja) i kvalitetne kudjelje    
 - 1941.-1945.: Nijemci osvojili grad i predali ga bugarskim fašistima koji su učinili brojne zločine (stoga Srbi ovdje ne vole Bugare)
 - poslije 1945.: industrijski grad s tvornicama obuće, tekstila i pokućstva
 - 2002.: 55 052 stanovnika: Srbi (93.5%), Romi (4.8%)


Wikipedija

Još o Vranju:

 - govor Vranja i okolice ostatku Srbije je teže razumljiv, sličan je makedonskom jeziku
      - preporučujem poslušati narodnu pjesmu Magla padnala u sjajnoj izvedbi popularne pjevačice folklora Bilje Krstić (vrlo slična našoj Lidiji Bajuk); pjesma priča o zanimljivom izazovu (!)
 - narodne nošnje i plesovi Vranja ukazuju na golemi utjecaj otomanske kulture
 - romanom ,,Nečista krv'' Borisav Stanković prikazuje Vranje krajem 19. stoljeća: Osmanlije (Turci) odlaze, a grad postaje dio Srbije
                                                                                                                      jedna srpska obitelj ne dočekuje srpsku državu rado - otac obitelji (efendi Mita) surađivao je s Osmanlijama i na tome utemeljio
                                                                                                                      bogatstvo i ugled svoje obitelji pa odlaskom Osmanlija i oni gube; njegova kći Sofka (Sofija) udaje se za novopečenog gospodara;
                                                                                                                      Stanković detaljno opisuje kako Sofka ide u kupalište (hamam) gdje je vrlo emotivna svirka puhačkih instrumenata (osmanlijsko
                                                                                                                                                                                                                                                                                                 naslijeđe)

 

horizontal rule

 

Željeznička stanica

je 3-4 kilometra udaljena od grada pa u grad treba doći taksijem; prije toga možete pomoći domaćim ljudima u guranju automobila (bila je baš takva zgoda:)

U središte grada

stižemo taksijem

Grana za Božić

Srpski vjernici ukrašavaju automobile i stanove hrastovim granama za Božić.

Sobinska crkva

Uznesenja Majke Božje (srp. Bogorodičinog uspenja) datira iz srednjovjekovne srpske države. Turci su je srušili, ali je obnovljena 1820..

Toranj Sobinske crkve

Crkva je u Hadži Tominoj ulici.

U Sobinskoj crkvi

U Sobinskoj crkvi

Freska na stropu prikazuje Isusa.

U Sobinskoj crkvi

U Sobinskoj crkvi

su raskošna stropna svjetiljka i ikonostas.

U Sobinskoj crkvi

Pogled prema gore

U Sobinskoj crkvi

Freska Majke Božje na stropu

Sobinska crkva

ima toranj odvojen od ostatka zgrade - kao na Sredozemlju!

Pašin konak

iz 1765. godine u kome je 1881. godine otvorena gimnazija. Sagradio ga je tada moćni Raif-beg Džinić 1765. godine. U ovoj zgradi (Narodni Muzej) bio je selamuk za boravak muškaraca, a u drugoj (sada poslovni centar SIMPO) haremluk za pašine žene. Od potomaka turskoga paše kupio ih je i poklonio gradu vladika Pajsije. Nalazi se u ulici Kralja Stefana Prvovjenčanog.

Narodne nošnje

grada Vranja

Narodne nošnje

okolice Vranja

Djevojačka soba

iz Vranja, s početka XX. stoljeća, pripadala je obitelji Đorić

Narodni muzej

Salon

iz Vranja, kupljen u Beču 1909. godine

Spavaća soba

s početka 20. stoljeća

Palača pravde

Tursko kupalište (hamam)

izgrađeno krajem 17. stoljeća; u njega je, prema romanu ,,Nečista krv'' išla Sofka

Tursko kupalište (hamam)

jedno od mjesta radnje ,,Nečiste krvi''

Tursko kupalište (hamam)

Uličica u gradu

s automobilima ukrašenima hrastovom grančicom za Božić

Kuća Bore Stankovića

književnika najznačajniji srpski romanopisac na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Kuća Bore Stankovića

autora romana ,,Nečista krv'' (o društvenim zbivanjima u Vranju kada su se Turci povukli i grad priprao Srbiji) i autora romana ,,Koštana'' po kojem je napravljen libreto na jednu od najpoznatijih srpskih opera ,,Koštana''

Kuća Bore Stankovića

rođen je u ovoj kući 31.3.1876., pisac srpskoga realizma

Kuća Bore Stankovića

izgrađena je oko 1850. godine

Ulica s kućom Bore Stankovića

ostavljena je neasfaltirana, kakva je bila u njegovo vrijeme

Ulica s kućom Bore Stankovića

Ulica se zove Baba Zlatina

okolica grada

ima i džamiju zbog albanske manjine

okolica grada

krajnji jug Srbije

okolica grada

krajnji jug Srbije

okolica grada

krajnji jug Srbije

okolica grada

krajnji jug Srbije