Samostan Esfigmen


Samostan Esfigmen je grčki samostan i osnovan je u vremenu od 10.-11. stoljeća. Posvećen je Uznesenju Gospodnjem (Spasovo). Kao i drugi samostani, izgrađen je kao tvrđava, a sadašnje zdanje je s početka 19. stoljeća. Po rangu na Svetoj gori je 18. na ljestvici.

Međutim, ovaj je samostan po nečemu specifičan. Ovo je tzv. zelotski samostan, to jest u njemu su redovnici zeloti. Tko su zeloti? Riječ se čini poznata iz Biblije: to je bila židovska stranka čije je glavno obilježje bio radikalizam. U Isusovo vrijeme oni su htjeli silom svrgnuti rimsku vlast i uspostaviti židovsku državu. Zeloti su bili Baraba i Juda Iškariotski. Na grčkome ζηλωτής (č. zilotos) znači ,,revnitelj'', dakle, onaj koji svim srcem (za) nešto radi.

U Wikipediji se navodi da su zeloti skloni čak i samokažnjavanju i nošenju kostrijeti. Netko ih naziva fundamentalističkim pravoslavcima (fundament - temelj), a netko ultraortodoksnim pravoslavcima (premda ,,ortodoksni'' znači ,,pravoslavan'', ovdje znači ,,radikalan'').

Kao dio revnog služenja Bogu zeloti smatraju i izrazito negativan odnos prema krivovjerju, a to za njih znači drugim kršćanima. Posebno su ogorčeni katoličanstvom. Katolici su nam najveći neprijatelji rekao nam je redovnik u samostanu. U tome smislu ekumenizam, pokret za jedinstvo kršćana, smatraju antikristovskim poslom. Ali, na njihovu očaj, poglavar cijele Svete gore i prvi čovjek pravoslavlja, carigradski patrijarh pristaša je ekumenizma! Patrijarh Atenagora (1886.-1972.) poništio je anatemu prema papi (i obrnuto, papa Pavao VI. prema njemu čime je počelo odmrzavanje odnosa), patrijarh Bartolomej održavao je prijateljske odnose s Ivanom Pavlom II. i nazočio mu pogrebu gdje je on bilo i zasebno pravoslavno bogoslužje na grčkom, Benedikta XVI. ugostio je u Partijarhatu u Carigradu, a sam je više puta bio u Vatikanu. Predovoljan razlog da zeloti za današnjeg patrijarha ustvrde da je ,,izdao pravoslavlje'' pavši u ,,najdublju herezu'' i da ga izostave iz svojih molitava, to jest da ga na neki način izopće.

Nažalost, Esfigmen je završio i u crnoj kronici. Kao njihov poglavar, Bartolomej I. je naredio da zbog onakvog ponašanja redovnici Esfigmena napuste Svetu goru. Oni su to odbili. Početkom 2007. novoformirana zajednica došla je preuzeti samostan, a sadašnji stanari (zeloti), žestoko su se opirali i sedam je redovnika teško ozlijeđeno. Tada je grčka vlada ponudila pomoć policije, ali je Sveta gora to odbila. Krajem kolovoza 2008. zeloti u Esfigmenu su poručili da će, u slučaju pokušaja preuzimanja samostana, to jest pokušaja njihove deložacije, kantama benzina, plinskim bocama i dinamitom dići samostan u zrak. Doduše, izvješće SPC-a o ovim ružnim događajima je nešto drugačije, ali osnovni se problem može shvatiti.

Jednog ranog srpanjskog poslijepodneva, za ljetne žege, nakon sat vremena hoda iz Hilandara, na vratima Esfigmena pojave se dva katolika. Evo slijeda događaja:

Približavajući se, vidjeli smo redovnika kako se vraća iz vinograda s velikom naprtnjačom (alatkom) na leđima. Pomislili smo kako li mu je vruće u crnoj redovničkoj rizi na tome suncu. Htjeli smo ga pitati gdje je ulaz, to jest, ostvariti nekakav kontakt, ali nam je zbog brzog hoda začas umakao. Na zidinama primjećujemo tri zastave: grčku, bizantsku (koje ima svaka crkva u Grčkoj) te jednu crnu na kojoj piše ,,Ορθοδοζια η θανατοσ'' (č. ortodoksija i tanatos), u prijevodu ,,Pravoslavlje ili smrt''. Vrata u samostanskim zidinama samo bismo vrlo lako našli, ali nam ih je nakon pitanja pokazao jedan radnik. Na ulazu se pozdravimo s redovnikom koji nas pita dolazimo li iz srpskoga manastira Hilandara. Odgovaramo potvrdno i on nam objašnjava gdje je prostorija za prijem gostiju. Prolazimo kroz dvorište i prema uputama se penjemo stepenicama do te prostorije.

Ulazimo u prostoriju s klupama i stolovima gdje nalazimo pet-šest ljudi. Netko nas pita jesmo li Srbi i nudi nam da sjednemo. Kažemo ,,So, so." u smislu  ,,Something like that". Nismo htjeli lagati i reći da jesmo, a opet ni govoriti odmah svakome da smo katolici jer ,,tko zna kakvog sve svijeta ima''. Na zidovima prostorije gledamo nekoliko marijanskih slika (ikona), te sedam-osam slika grčkih protuturskih ustanika u 19. stoljeću. Uz njih je velika slika crkve Svete Sofije u Carigradu, u današnjem izgledu (s minaretima). Sjedamo za stol. U prolazu jedan svjetovnjak nas na engleskom pita jesmo li Srbi. Odgovor je opet ,,So, so.''. On nam na to pokaže tri prsta. Mi ništa. Uskoro dolazi redovnik koji govori srpski, otac Simeon. On nam na srpskome želi dobrodošlicu i poslužuje vodom i lokumom (slastica turskoga porijekla). Zbog režima prehrane u Hilandaru pitam ga ima li što za jesti. Kaže da ima i uskoro donosi ogromnu zdjelu s posnim varivom te nas ljubazno poslužuje i voćem i vodom.

- Vi ste Srbi?, pita nas otac Simeon.
- Nismo, mi smo zapravo Hrvati, priznajemo mi.
- Onda ste katolici?
- Da.
- Hrvati katolici?
- Tako je.
- Dakle, vi ste Hrvati katolici?
- Sasvim točno.

Moram priznati da ne znam kada je rekao da su im ,,katolici najveći neprijatelji'' - dok je još mislio da smo pravoslavci ili kad je saznao da smo katolici. Treba reći da se za vrijeme cijeloga boravka u samostanu Damir i ja nikad nismo osjetili neugodno zbog neljubaznosti domaćina. Našeg se neposrednog domaćina u Esfigmenu, oca Simeona, može okarakterizirati slijedećim pridjevima: vrlo ljubazan, prijateljski raspoložen, spontan i sasvim otvoren. Bio je u određenoj mjeri i smiješan, zbog ,,frajerskog'' ponašanja - često bi fijuknuo ili upotrijebio koji drugi onomatopejski izraz (,,Vartolomeja smo izbacili iz molitava, fiju!"), a na kraju izlaganja zalupkao bi prstima po stolu kao da ga želi prisnažiti, u smislu ,,Tako vam je to!". Kasnije se razgovoru pridružuje i otac Ambrozije (Amvrosios). Obojica imaju manje od trideset godina. Otac Simeon je živio u Parizu i, premda je Srbin, dugo je bio nevjernik, odnosno vjera mu je bila samo folklor. Onda je u odrasloj dobi (d)oživio vjeru u kojoj je kršten i to čak tako da je postao redovnik, i to zelot. Nismo ga pitali, ali porijeklom (ili rodom) je vjerojatno iz južne Srbije jer govori naglaskom kao i kajkavci, a taj srpski je nama Hrvatima dosta smiješan (,,u odréđenoj meri'', ,,ne mogu 'ti objásnim'' i sl.).

S gospodinom koji nam je pokazao tri prsta, opet smo stupili u kratak razgovor. Sada smo mu rekli da smo Hrvati i katolici. On nam je tada rekao da je bio u Hrvatskoj, na motociklu, u Opatiji i još nekim mjestima. Nije pokazao nikakvo razočaranje, a kamoli neprijateljstvo kad je saznao da nismo Srbi, nego Hrvati. Normalno je pričao o svom putovanju motociklom. Ali rekao je da je vidio plakate ,,generala koji se borio protiv Srba'' (op.: Ante Gotovina).
Kasnije sa susjednog stola čujemo da netko kaže ,,Serbos.'' (misleći na nas).
Ali onda spomenuti gospodin naglašava: ,,Ohi Serbos, Kroatos!'' (Nisu Srbi, nego Hrvati!).

Najviše smo se družili s ocem Simeonom, a u razgovor se uključio i otac Ambrozije, koji je znao samo nekoliko riječi engleskoga pa je govorio grčki, a Simeon je prevodio. Razgovarali smo oko sat vremena, a evo nekih dijelova toga razgovora. Riječi oca Simeona pišem na srpskom, da bih vjernije prenio atmosferu.

- Zahvaljujemo Vam na ručku i općenito vrlo srdačnom prijemu!
- Nismo Vas ugostili mi, ugostila vas je Presveta Bogorodica.

- Mi smo pravoslavni hrišćani... Vizantinci.

- Vidimo da imate sliku Carigrada u današnjem stanju. Što mislite o gradu koji je preko tisuću godina bio ishodište i majka pravoslavlja, a onda je na njegovo mjesto nasilno došao islam, potisnuo ga sa njegovih svetinja i ostao do danas. Što mislite o Carigradu i Maloj Aziji u sastavu Turske?
- Pa postóji proročanstvo oca... koje kaže da će uskoro doći do velikog rata, Trećeg svetskog rata koji će ' bude nuklearni rat. On će početi tako da će Grčka i Turska nešto ' se zakače oko ostrva i onda će u taj rat da se uključe Rusi. Rusi će ratovati s Turcima i to će ' bude nuklearni rat, sa velikim razaranjima. I u tim borbama Rusi će Turcima odjednom da uzmu Carigrad. U tren oka! ...
... Turska nacija u tom će ratu nestati: jedna trećina će bude uništena u ratu, jedna trećina će ' pobegne u Arabiju, a jedna trećina će ' prihvati pravoslavlje. I to će biti kraj Turske.
... Rusi će onda Carigrad da predaju Grcima pošto je to njihov grad. Car će svečano ' uđe u crkvu Svete Sofije koja će se obnoviti. ...
... Ali onda će ' se pojavi jedna carica imenom... Ona će ' živi sasvim grešno i čak će d' uđe u crkvu Svete Sofije i onde će da bludniči. Huliće i izazivaće samoga Hrista: ,,Ako si moćan, dođi ovamo! Ako si ovde, pokaži se!'' Onda će da dođe do velike prirodne katastrofe, biće velik potres i ceo grad će se sruči u provaliju!
- Kada će to biti?
- Pa dolazi vreme! Blizu smo!

- Zašto su vam od svih kršćanskih i nekršćanskih zajednica baš katolici najveći neprijatelji?
- Zato što se na prvi pogled čini da je katoličanstvo prava, verodostojna vera, a nije, ono je falsifikat. Katoličanstvo je najbolji falsifikat.

- Vartolomej i papa su masoni.

- Bog pokušava da dođe do čoveka. To je kao da mu sa helihoptera spušta merdevine, da se popne. Neki ljudi odgurnu te merdevine od sebe, ali ih Bog opet približava čoveku. ... Merdevine su pravoslavlje.

- Ја sam živeo kao neverujući. Onda su mi se dogodile razne stvari. Počeo sam ' se pitam da li Bog postoji, a onda koja je vera prava.
- Zbog čega mislite da je Isus Bog?
- Ne mogu ' ti objasnim. Ne mogu ' ti objasnim.

- Ima monaha koji u crkvi stoje ovako (izobliči tijelo kako netko nemarno stoji, oslonjen o stolicu, napola spavajući). Kod nas toga nema! Ali mi smo u radu malo lenji!

- Jedina ispravna vera je pravoslavna. Nema drugog načina da čovek dođe do Boga. Samo pravoslavlje.

- Vidi se da ste vas dvojica dobri ljudi. Za vas još ima nade: dobar katihizis (op. poduka, vjeronauk) i da se krstite u Pravoslavnoj crkvi!

- I to da se krstite na jedini valjan način - uranjanjem (cijeloga tijela u vodu; op.). Kako su vas krstili? Škropljenjem? Ako jesu, vi onda niste kršteni!
(Op.: U Srpskoj pravoslavnoj crkvi može se izabrati način krštenja: škropljenjem grančicom ili uranjanjem cijeloga tijela u vodu, poput Isusa i prvih kršćana. Mnogi roditelji izabiru taj način, a zeloti tumače da tada osoba i nije krštena).

- Po učenju Crkve, braćo moja, ako umrete kao katolici... (završit ćete u paklu, op.)

- Upoznao sam u Parizu tako jednu ženu katolkinju. Prava žena, pobožna, bogobojazna, dobra i požrtvovna prema ljudima i prema Bogu, ali ima blokove kao vi: misli da je katolicizam pravi...

- Mi smo Vartolomeja izbacili iz molitava, fiju! I onda je on izbacio nas i sad svi drugi manastiri dobivaju mnogostruko više para od nas.

Na kraju našeg boravka u sobi za primanje gostiju uslijedila je kratka lekcija grčkoga - kako se izgovaraju imena nekih bizantskih careva te nazivi gradova i pokrajina koju nam je na brzinu, ali ljubazno dao jedan redovnik kojemu se žurilo jer je bio zaposlen.

Prema pravilima samostana, u crkvu  nismo smjeli ući, ali smo na dvorištu kratko porazgovarali s još jednim redovnikom:

- Što znači riječ ,,tanatos''.
- Smrt. Tekst na zastavi ,,Ortodoksija i tanatos'' znači ,,Pravoslavlje ili smrt''. To je upućeno Bartolomeju. ... To znači protiv svih koji..., to znači protiv vas!
- Kako znate da smo katolici?
- Pa zar ste vi katolici? Nisam to ni znao, mislio sam da ste pravoslavni Srbi. Ali, svaki je čovjek Božje stvorenje i svatko ima pravo na svoje mišljenje.


Pojašnjenje: Osim što su protiv katolika i protestanata, te kao što smo rekli i protiv glavara cijele Svete gore Carigradskog patrijarha Bartolomeja, esfigmenci su i protiv Srpske pravoslavne crkve (na nju je mislio kad je rekao ,,To znači protiv vas'') i susjednog (srpskog) samostana Hilandara. A vjerojatno i protiv svih drugih samostana na Svetoj gori). Čuli smo da je Srpska pravoslavna crkva na sasvim krivom putu. Rugaju se što mi kao katolici smijemo ući u hilandarsku crkvu, što smo još i prisutni na bogoslužjima (tu sam ja sarkastično branio hilandarce da ipak ne smijemo biti u glavnom dijelu crkve (naosu) u vrijeme bogoslužja), što ulazimo u blagovaonicu (srp. trpezariju) i jedemo s njima. Tvrde da hilandarci sve to rade iz straha od Bartolomeja. Ali kažu, i u Hilandaru se to potvrđuje i vrlo cijeni, da su prilikom požara 2004. godine odmah dotrčali i gasili penjući se na krovove.

 

 

horizontal rule